Sometimes it's just a right time to wake up from fairytale.

  Napokon sam se vratila u stvarnost.I vidim jasno tko si.I vidim da ti nisi ono sto sam ja zeljela.Nakon dugo vremena priznala sam sebi ono sto sam vec odavno i sama znala.Zatvarala sam oci pred istinom i nisam je zeljela vidjeti,ali je ona uvijek bila tu jednostavna i jasna:ja i ti nismo jedno za drugo. Nikada…

Nastavi čitanje →

Ovo mi je skola,i drugi puta cu pametnije! :)

I tako,zivot tece dalje…Sve prolazi nekako prebrzo…A ja,ja samo ucim,sad ovo,sad ono…I tako mi uglavnom dani prolaze.U ucenju.Tuzna je sudbina nas gimnazijalaca,al’ eto,sto se mora,nije tesko(mrzim ovu izreku,uopce nije istinita) . Uglavnom danas sam cijeli dan ucila logiku i imam sve simptome ludila,a jos moram i onu glupu povijest(blago meni imam 5 lekcija!).Najgore od svega je…

Nastavi čitanje →

Onaj osjecaj…

I neznam zasto imam taj osjecaj.Kao da mi uvijek nesto fali.Nesto nedostaje.I neznam tko sam.I cesto se pojavi taj osjecaj,pojavi se taj osjecaj koji mi govori da sam izgubila samu sebe…I da nisam onakva kakva sam nekad bila…I cesto pozelim da sam sama u Crncu,u hladovini ljesnjaka,da lezim medu otpalim liscem…Pozelim da sam u potpunosti sama.Ja,cvrkutanje…

Nastavi čitanje →

Ja i ti?

Ja i ti.Tako bih rado zeljela reci sto smo zapravo nas dvoje.Da smo bar prijatelji,onda bi sve bilo jednostavno.Uvijek sam zamisljala da sam ti ja najbolja prijateljica kojoj ces sve reci,i da cu ti ja uvijek biti posebna,i da cu ja uvijek biti tu pored tebe.Ali to su bile samo moje zelje.Ja i ti.Postojimo li…

Nastavi čitanje →

Kako je zapocela prica…

Uvijek sam pokusavala biti netko drugi.I zamisljala.Zamisljala bajke,i princa na bijelom konju.Uvijek sam sanjala o tome da budem netko drugi,i zamisljala kako je tudi zivot ljepsi.Gledajuci casopise zamisljala sam svoj drugaciji izgled,drugu frizuru…i nisam ni bila ni svjesna da mi je darovan dar,dar koji mi je Bog dao,a to je moj zivot.I zato sam odlucila…

Nastavi čitanje →