Ostaj mi zbogom.

Covjek preraste sve: obucu, odjecu, najdrazu majicu ili kao sto sam ja onu svoju najdrazu haljinu tamnoplave boje sa sitnim bijelim srcima. A moja rodica je imala istu krojem, crvenu sa bijelim cvjeticima. Mama je sasila obadvije. Sjecam se s koliko radosti smo ih nosile i zeljele da nikada ne narastemo, samo stoga kako bi uvijek mogle stati u te svoje djecje haljine. Mnogo toga covjek zaboravi i postane mu glupo kad se i samo sjeti. Mnogo toga postane nebitno, a mislila si da ce ti uvijek biti, jelde? Pogledah na broj postova, objavljeno 400, 7 neobjavljenih i ovaj posljednji biti ce 401. Ne znam zasto imam potrebu da na nesto stavim tocku, onu tocku za kraj i da spremim kao procitanu knjigu na policu. Vec je otpilike jasno bilo prosloga svibnja da me nema vise ovdje, no evo sacekala sam. Da se uzburkano more smiri i svi osjecaji. I da odluka bude razumska. S vremenom covjek sve preraste, pa i najdrazu glazbu i pjesmu, pa tako i ja ovaj svoj blog.

1.4.2011.-3.3.2016.

A sto se mene tice. Ista sam. Mada opet svakim danom malo drugacija. Pa se iznenadim s vremena na vrijeme koliko sam drugacija. Pa i ovaj blog, koliko mi je znacio, a sada je skoro nista. No jedno je ostalo isto, i uvijek ce:

 photo 1620969_686394798050611_1524597982_n_zpszfwungxi.jpg

S krizom je zivot zapocet, sa onim prvim jecajem nakon sto smo udahnuli svoj prvi dah. S krizem ce i zavrsiti sa posljednjim izdisajem. Nadam se da ces tad uz mene biti Ti i da cu nasloniti glavu na Tvoja koljena.

Voljela bih zavrsiti sa rijecima:

S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.
Galaćanima 2,20

rare

7 komentara

  1. Hej, ljudi ma tu sam ja, samo ne vise na ovome blogu. Ovaj sam prerasla. Ne rekoh da sam i pisanje. Citamo se i dalje! :)))

    A vi mene pronadite medu novim blogerima, zapravo AliceW vec jeste, a ocito ne zna da sam to ja 😛 cccc

Komentariši